Mobing u Crnoj Gori Svođenje desetogodišnjeg učinka UIP u nadzoru primjene Zakona o mobingu na jednu kaznu izrečenu u slučaju malog preduzeća, upućuje na zaključak da su inicijative za zaštitu od mobinga zaposlenih u velikim preduzećima, javnim ustanovama i državnim organima, među njih 108, rezultirale odbacivanjem od UIP ili postupanjem suprotnim odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Prethodno ide u prilog nalazima Izvještaja NVO „Vladavina prava” o selektivnosti u postupanju i fokusu inspektora rada na mala preduzeća i preduzetnike, dok velika preduzeća, javne ustanove i državni organi, po pravilu, bivaju izuzeti od zakonom predviđenih sankcija. Podaci UIP ukazuju da je u postupanju po 108 inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora po osnovu kršenja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, UIP u 81 slučaju odlučila negativno, u 26 slučajeva ukazala poslodavcu na propuste bez izricanja kaznenih mjera, dok je svega u jednom od 108 slučajeva, odnosno u 0,9 % ukupno prijavljenih slučajeva konstatovan prekršaj i izrečena novčana kazna, kako to Zakon o zabrani zlostavljanja na radu eksplicitno nalaže. Kao nadležni nadzorni organ, UIP nepostupanje na način propisan Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu, u 26 pomenutih slučajeva, obrazlaže na sljedeći način: „u izvještajnom periodu inspektori rada su koristili blažu mjeru - „ukazivanje”, bez izricanja novčane kazne, a po istoj su poslodavci postupili i 64 otklanjali utvrđene nezakonitosti”. Pritom, valja istaći da mjera „ukazivanja” nije definisana ni odredbama Zakona o mobingu koje se odnose na postupanje UIP, niti Zakonom o prekršajima. UIP je dodatno, uz obrazloženje da „nije u mogućnosti da dostavi cjelokupno tražene podatke zbog nepostojanja odgovarajuće statistike”, odbila da se izjasni da li je bilo postupanja UIP po prijavama podnosilaca inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora u slučajevima postupanja poslodavaca suprotno odredbama Zakona (čl.30 st1.4) u vezi sa zaštitom učesnika u postupku za zaštitu od mobinga shodno članu 24 Zakona. Isti propisuje da „pokretanje postupka za zaštitu od mobinga, kao i svjedočenje u tom postupku ne može da bude osnov za: stavljanje zaposlenog u nepovoljniji položaj u pogledu ostvarivanja prava i obaveza po osnovu rada i otkaz ugovora o radu”. UIP je odbila da se izjasni da li je takvih inicijativa za vršenje inspekcijskog nadzora uopšte bilo Pristup vjerodostojnoj dokumentaciji pribavljenoj tokom 27 dubinskih intervjua sa žrtvama mobinga u Crnoj Gori ukazuje da je bilo prijavljenih slučajeva, gdje su žrtve i svjedoci mobinga nakon prijavljivanja i zatražene zakonske zaštite dovođeni u nepovoljniji položaj na način što su im smanjivane zarade ili u cjelosti ukidana primanja koja su imali drugi zaposleni na istim pozicijama, vršeni premještaji na druge lokacije i nova nižerangirana radna mjesta koja ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama, dok je pojedinim žrtvama mobinga zbog pokretanja procedure 64 Ibid, str. 2. 42