Mobing u Crnoj Gori uključi u rješavanje konfliktnog odnosa, niti je preduzeo bilo kakvu radnju u cilju prevencije i zaštite od mobinga, već je suprotno čl. 5 Pravilnika o pravilima ponašanja poslodavca i zaposlenog o prevenciji i zaštiti od zlostavljanja na radu (Sl.list CG, br. 56/2012) u kontinuitetu preduzimao ponašanja koja predstavljaju mobizirajuće aktivnosti i koja: 1) se odnose na nemogućnost odgovarajućeg komuniciranja sa zaposlenom, budući da je sa tužiteljicom komunicirao isključivo pisanim putem, što ni sam nije sporio; 2) mogu da dovedu do narušavanja dobrih međuljudskih odnosa, budući da je ignorisao prisustvo tužiteljice kao zaposlene i onda kada je ista bila na poslu; tužiteljici neopravdano oduzimao sredstva potrebna za obavljanje posla (budući da je zabranio da joj se daju dokumenta iz arhive, što je, svakako, istoj kao pravnici onemogućavalo rad), kao jedinu pravnicu u službi nije je pozivao na zajedničke sastanke i za to nije dao prihvatljivo obrazloženje, pri čemu činjenica da je tužiteljica odlazila na odmor i bolovanje ne može biti prihvatljiv razlog, posebno što je u postupku utvrđeno da su odlasci na bolovanja prouzrokovani mobizirajućim aktivnostima komandira i nijednim dokazom nije dovedena u pitanje opravdanost korišćenja bolovanja; 3) mogu da dovedu do narušavanja profesionalnog integriteta zaposlenog, kao što su: omalovažavanja rezultata rada zaposlenog i nedavanje radnih zadataka zaposlenom, koje nije opravdano potrebama procesa rada i neravnomjeran raspored radnih zadataka u odnosu na druge zaposlene koji obavljaju istu vrstu poslova, što je komandir učinio nezakonitim dovođenjem druge pravnice u Službu i prenošenjem na nju najvećeg dijela radnih zadataka, koji su u opisu posla tužiteljice, za šta po 102 nalaženju suda nije bilo opravdanog razloga. Sud zaključuje da je komandir A.Č. želio da saradnju sa tužiteljicom svede na minimum, čime je po nalaženju suda povrijedio njen lični i profesionalni integritet. „Iz svega naprijed navedenog, nesumnjivo proizilazi da je tuženi u navedenom periodu kroz radnje odgovornog lica-komandira, imao takvo ponašanje na radu i u vezi sa radom prema tužiteljici kao zaposlenom, koje se ponavljalo, tj. trajalo je u navedenom vremenskom periodu i predstavljalo je povredu njenog dostojanstva, ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta i koje je izazvalo ponižavajuće okruženje, strah, te tužiteljici pogoršalo uslove rada, čime su ostvareni bitni elementi mobinga.” Da je zbog prethodno opisanog postupanja odgovornog lica tuženog, komandira A.Č. koje po nalaženju suda predstavlja zlostavljanje na radnom mjestu, tužiteljica trpjela duševne bolove utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke neuropsihijatra S.M. od 27.02.2020. godine. Vještak je zaključio da tužiteljica S.S. ispoljava simptome posttraumatskog stresnog poremećaja i poremećaja prilagođavanja, sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog poremećaja, a psihički simptomi se uzročno povezuju sa konfliktima na radnom 102 Presuda Osnovnog suda u Podgorici P. br. 2361/17 od 20.10.2020, str. 21. 69