Mobing u Crnoj Gori Zaštitu od zlostavljanja na radu tražila je od posrednika u julu 2015. godine, dva mjeseca nakon naimenovanja A.Č, po kojem zahtjevu nije postupljeno godinu i šest mjeseci, iako je zakonski rok za postupanje tri dana. U brojnim obraćanjima, internim i eksternim, tužiteljica je tražila prestanak mobinga i dodjelu svakodnevnih radnih zadataka, što je nadređeni A.Č. konstantno odbijao i što je na kraju dovelo do sudskog spora. Nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu od mobinga 29.07.2015. godine od strane S.S, u septembru 2015, A.Č. tužiteljicu isključuje iz svih komisija, radnih grupa, kolegijuma. Prilikom ocjenjivanja njenog rada navodi da nije saglasan sa odličnom ocjenom, jer nije obavljala svoje zadatake i nije pokazala stručnost i profesionalnost. Istog dana, kada je potpisao akt o 432 završena predmeta, zabranjuje kolegi da joj dodjeljuje bilo kakav akt iz Arhive tuženog. Zbog te zabrane u pisanoj formi tužiteljica se obraćala komandiru A.Č, ali odgovor nije dobila. Od početka 2016. godine mobing poprima ekstreman oblik. Nakon povratka sa desetodnevnog bolovanja u februaru 2016. godine, tužiteljica je zatekla na njenom radnom mjestu novu pravnicu. U periodu od 4 naredna mjeseca uslijedio je knjiški primjer mobinga kroz „sindrom praznog stola”. U periodu od 08.06.2016 do 07.07.2016 godine nije dobila nijedan predmet u rad, dok su njeni radni zadaci povjeravani drugoj osobi koja nije formalno bila zaposlena u insituciji, čime je dostignut vrhunac izolacije i stigmatizacije u odnosu na tužiteljicu. Početkom jula 2016. godine u više navrata je tražila od komandira A.Č. dodjelu radnih zadataka, nakon čega se obratila za pomoć ljekaru i boravila na bolovanju narednih 6 mjeseci. Tokom tih 6 mjeseci konstantno je tražila pomoć stručnih lica i državnih organa. Nakon što se 13. avgusta 2016. godine, obratila za posredovanje rukovodećem licu tužene i zamjeniku A.Č. tražeći dodjelu poslova, dobivši odgovor da će joj tuženi napisati dobre preporuke ako napusti radno mjesto. U januaru 2017. godine, poslije šestomjesečnog bolovanja otpočela je sa poslom, u nadi da će se njen status regulisati. Nakon pisanih obraćanja komandiru od 2017. godine, pa do početka juna 2018. godine, dobila je 14 minornih radnih zadataka od kojih nijedan nije naveden u opisu njenog radnog mjesta, a od septembra 2017. 96 godine, dodijeljena joj je obrada godišnjih odmora , do početka juna 2018. godine, kada ponovo nastupa „sindrom praznog stola”. U međuvreenu joj je ugašen katalog propisa kao sredstvo rada, obustavljena dostava službenih listova od dolaska pravnice iz „Vodovoda” 15.02.2016. godine, a na njen jedini zahtjev da joj se nabavi komentar ZUP-a, tuženi je vodio sa njom šestomjesečnu prepisku oko nabavke knjige, koju na kraju nije ni dobila. Od januara 2017. godine pa do početka juna 2018. godine, za 17 mjeseci nijedan zaposleni nije ušao u njenu kancelariju, niko je nije službeno nazvao, niko 96 Obrada godišnjih odmora predstavlja minorno zaduženje. Tužitel pojašnjava da obrada jednog godišnjeg odmora traje 2 minuta, te da obrada zahtjeva za 100 zaposlenih koliko ih ima u Službi zaštite ne zahtijeva duže od dan ili dva. 65