Mobing u Crnoj Gori ZakLjučak Tokom decenijske primjene Zakona o zabrani zlostavljanja na radu u Crnoj Gori posljednjih godina raste broj sudskih predmeta u kojima zaposleni traže zaštitu od mobinga. Mediji obra挃Āaju pažnju na problem, ali se name挃Āu opravdana pitanja. Jesu li identi昀椀kovani svi slučajevi? Koji je opseg slučajeva koji se zbog straha od gubitka radnog mjesta u uslovima hronične nezaposlenosti ne procesuiraju, odnosno ne prijavljuju? Ali, i koliki je udio 昀椀ngiranih prijava i pokušaja da se lično nezadovoljstvo i frustracije spram poslodavca pokušaju riješiti lažnim prijavama i medijskim pritiscima? Uz brojne predmete koji su u proceduri, pred crnogorskim sudovima svega je sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing tokom decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Navedeno dokazuje da je izuzetno teško ostvariti primjerenu institucionalnu i sudsku zaštitu. Razlozi su brojni, ali uglavnom leže u nedostatku procesnih pravila, nedovoljno upu挃Āenom sudskom kadru, a nerijetko i nesposobnostima pravilne interpretacije postoje挃Āih zakonskih normi u svakodnevnoj praksi i na konkretnim slučajevima. Dodatno, značajan faktor je politički uticaj na institucije kao i nespremnost institucija da „djeluju protiv države“ u uslovima kada je država najve挃Āi poslodavac, a mo挃Āni pojedinci u partijskoj hijerarhiji, mahom čelnici javnih i državnih ustanova i preduze挃Āa. S druge strane, sudski procesi jako dugo traju, ostavljaju挃Āi žrtve mobinga bez egzistencije jer su često pod otkazom, ili ga same daju. Takođe, minorni iznosi naknada koji se žrtvama mobinga dosuđuju u sudskim postupcima nisu adekvatna kompenzacija i satisfakcija, pa takav pristup sudova vodi obesmišljavanju pravne zaštite žrtava. Evidentno je da postoje挃Āe stanje zahtijeva hitno i konkretno djelovanje nadležnih organa i njihovu adekvatnu koordinaciju i razumijevanje da problem zlostavljanja na radu ne predstavlja samo lični problem zaposlenog, ve挃Ā društveni problem čiji kontekst zahtijeva snažnu institucionalnu i društvenu reakciju. Nadam se da 挃Āe ova publikacija ponuditi početnu tačku za preduzimanje daljih aktivnosti od strane nadležnih organa u javnom interesu, kako bi stanje u oblasti zabrane mobinga i diskriminacije na radnom mjestu dobilo adekvatan zakonodavni i funkcionalan institucionalni okvir koji 挃Āe zaposlenima ponuditi e昀椀kasne mehanizme zaštite. 191