Mobing u Crnoj Gori mora upisivati kada dolazi i odlazi sa posla, što nije bila obaveza za sve zaposlene, ve挃Ā samo za njih pet: nju, arhivara, vozača, tehničku sekretaricu i sekretaricu. Tužiteljica se samo jednom upisala, misle挃Āi da se radi o obavezi za sve zaposlene, te prestala vidjevši da to nije slučaj. Uslijedili su pismeni podnesci od strane direktora B.O. s kritikama na račun njenog rada uz istovremeno upu挃Āivanje i Savjetu tužene, među kojima i dopis zaposlenima, njoj i Savjetu, vezano za njen navodni nerad, neangažovanje na poslu, propuste u radu, nedokazive krivične radnje. Nakon toga su izostali kontakti osim pismena komunikacija, a tužiteljica je ustala sa tužbom za klevetu. Iako je tokom prve godine zaposlenja tužiteljica prisustvovala svim sastancima sa direktorom i sa Savjetom, naprasno je isključena iz svih sastanaka sa direktorom, koji su se održavali jednom nedeljno ili petnaestodnevno. Poslovi koje je tužiteljica obavljala kao sekretarka tužene podijeljeni su drugim zaposlenim. Dodatno, dotadašnje pravo na mobilni telefon i pla挃Āeni limit joj je osporeno, a u januara 2013. godine i njeno radno mjesto ukinuto. Kada su sva lica ženskog pola na radu kod tužene 8. marta 2013. godine dobila po stotinu eura, tužiteljica je jedina izopštena. U martu 2013. godine tužiteljica je Savjetu tužene podnijela zahtjev za pokretanje postupka zaštite od mobinga, ali je reakcija tužene na navedeni zahtjev izostala. Savjet nije odlučivao, cijene挃Āi da se radi o nadležnosti suda, uprkos jasnim zakonskim normama. Sa još nekoliko zaposlenih podnijela je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovornog lica kod tužene B.O. Savjetu tužene, gdje Savjet tužene ponovo nije postupio ni po ovom zahtjevu, niti preduzeo radnje predviđene zakonom. Zbog narušenog psiho-昀椀zičkog zdravlja tužiteljica je morala po挃Āi na bolovanje od 15.05.2013. sve do 20.07.2013. godine, dok je nadređeni B. O. nastavio sa zlostavljanjem i u njenom odsustvu, vrijeđaju挃Āi je na sjednicama Savjeta tužene i omalovažavaju挃Āi je posredstvom medija. U prvoj polovini novembra 2013. godine B.O. je tužiteljici dostavio Ponudu za zaključenje Aneksa ugovora o radu za mjesto šefa odsjeka za pravne, opšte i računovodstvene poslove. U decembru 2013. godine donio je rješenje o otkazu ugovora o radu, nakon čega je Savjet tužene poništio navedena rješenja. U januaru 2014. izvršni direktor B.O. je zabranio službi računovodstva tužene da tužiteljici obračunava i ispla挃Āuje zaradu. Direktor B.O. je bez ovlaš挃Āenja donio odluku o prestanku radnog odnosa i dostavio računovodstvu rješenje, zbog čega narednih pola godine M.Ž.M. nije primala platu, a dolazila je redovno na posao, iz razloga što je postojala odluka Savjeta tužene da je raspoređena na drugo radno mjesto. Po povratku tužiteljice s bolovanja, M.Ž.M. više nije mogla da uđe u Agenciju. Njena kartica blokirana, interfon onesposobljen, telefon isključen, a od kolega traženo da se iznesu njeni akti iz kancelarije, te više nije imala pristup kancelariji. Svjedočkim iskazima zaposlenih kod tužene datim u momentu kada je 72